Ozonski sloj je plinoviti sloj ozona (O3) koji se nalazi u stratosferi na udaljenosti 15-20 km od površine zemlje. Glavna zadaća je filtriranje štetnih ultraljubičastih zraka koje na Zemlju dolaze sa Sunca. Na taj način ozonski sloj štiti sva živa bića. Ultraljubičaste zrake mogu imati ozbiljne negativne učinke kako na zdravlje čovjeka (rak kože, katarakt oka…) tako i na biološku raznolikost.
Koncentracija ozona u atmosferi normalno varira u ovisnosti o temperaturi, vremenskim uvjetima, visini i dr. no uočeno je da na stanjivanje ozonskog sloja utječu kako prirodni tako i antropogeni događaji i tvari. Prirodne pojave poput vulkanskih erupcija prilikom kojih se u zrak izbacuju velike količine čestica i aerosoli dovode do stanjivanja ozonskog sloja, no ozonske rupe su prije svega posljedica antropogenih utjecaja tzv. tvari koje oštećuju ozonski sloj (TOOS ili ODS-Ozone Depleting Substances). Među njima se ističu klorofluorougljici, haloni, ugljik tetraklorid, metilbromid, bromfluorougljikovodici, klorofluorougljikovodici, bromoklorometan…
Klorofluorougljici (CFC) prvenstveno su se koristili u rashladnim uređajima, zamrzivačima, aerosolima i sl., a haloni u uređajima i aparatima za gašenje požara. Danas se umjesto TOOS-a koriste zamjenske tvari koje nemaju negativan utjecaj na ozonski sloj. Karakteristika TOOS-a je raspad njihovih molekula pod utjecajem sunčeve svjetlosti na slobodne radikale koji u konačnici uništavaju molekule ozona. Ove tvari osim što uništavaju ozonski sloj imaju i izrazito veliki staklenički potencijal (neke od njih čak 14000 puta veći od CO2) te utječu i na globalno zatopljenje.
Najuočljivije propadanje ozonskog sloja zabilježeno je na području Antarktike budući da vrlo niske temperature dovode do stvaranja stratosferskih oblaka sa kristalima leda koji povećavaju površinu na kojoj se odvija katalitička reakcija. Budući da je na polovima solarna radijacija najintenzivnija posebice u proljeće to je područje izrazito podložno stvaranju ozonskih rupa. U kolovozu 2006. godine ozonska rupa iznad Antarktike dosegla je najveću zabilježenu površinu od 27 milijuna km2. Osim ovog područja značajnija stanjenja ozonskog sloja zabilježena su u zimi 2004-05 na području iznad Europe i Arktika.
Svjetska zajednica je osamdesetih godina prošlog stoljeća uočila potrebu za zaštitom ozonskog sloja te su donesene odluke koje idu u tom smjeru: Bečka konvenciji o zaštiti ozonskog sloja i Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj.
Najnovije informacije iz Europske Unije govore o činjenici da su tvari kontrolirane Montrealskim protokolom svedene na nulu, čak 10 godina prije međunarodno zadanog cilja. Potrošnja TOOS-a na globalnoj razini je smanjena za 95%.
Stanje u Republici Hrvatskoj
Republika Hrvatska kao potpisnica Montrealskog protokola aktivno sudjeluje u provedbi međunarodnih i nacionalnih propisa. Tako je od 1. siječnja 2010. na snagu stupila zabrana korištenja klorofluorougljika, freona, halona, ugljik tetraklorida i metilkloroforma. Od 2006. godine zabranjena je uporaba bromofluorougljika, HBFC i metilbromida, dok je korištenje klorofluorougljikovodika i HCFC dopušteno do 31.prosinca 2015. godine. Sve navedene mjere dovele su do značajnog smanjenja TOOS-a te uvođenja zamjenskih tvari.
Izvršni odbor Multilateralnog fonda Montrealskog protokola odobrio je zemljama s malom potrošnjom TOOS-a (među koje se ubraja i Republika Hrvatska) više od 6000 projekata za ukidanje potrošnje i proizvodnje tvari koje oštećuju ozonski sloj, u ukupnoj vrijednosti od 2,3 milijarde američkih dolara. Hrvatski projekt za ukidanje HCFC-a među prvima je odobren od strane Multilateralnog fonda, ovim projektom se planira ukinuti uporaba HCFC-a najkasnije do 2015.godine, što je 24 godine prije roka propisanog Montrealskim protokolom.
Dodatne informacije:
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača
Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (NN-MU 12/93, 11/93, 8/96, 10/00, 12/01)
Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj
Ozone Hole Watch
European Commission- Climate Action
United Nations Environment Programme- Ozone Secretariat