Dodatne informacije

Klimatske promjene najveći su izazov s kojim se čovječanstvo danas susreće. Unatoč otporima dijela znanstvenika koji zastupaju mišljenje da su klimatske promjene tek slijed prirodnih trendova klime kroz tisućljetna razdoblja, a ne posljedica djelovanja čovjeka na okoliš, očigledno je da su promjene u atmosferi, hidrosferi, biosferi i geosferi vrlo intenzivne, brze i s p osljedicama koje se ne smiju zanemariti. U tom smislu na globalnoj razini, putem Organizacije Ujedinjenih naroda pokrenuta je inicijativa kako bi se smanjile i zaustavile negativne posljedice promjene klime, odnosno kako bi se smanjilo otpuštanje u atmosferu stakleničkih plinova i/ili njihovih prethodnika iznad određenih područja, kroz usporediva vremenska razdoblja. 

 

Tako je u New Yorku u svibnju 1992. godine  usvojena Okvirna Konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), te potpisana na sastanku u Rio de Janeiru iste godine. Konvencija je stupila na snagu 21. ožujka 1994. godine. Krajnji je cilj Okvirne Konvencije i njezinih pravnih instrumenata koje Konferencija stranaka može usvojiti, da se u skladu s relevantnim odredbama Konvencije uspostavi stabilnost koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja će spriječiti opasno antropogeno uplitanje u klimatski sustav. Takav nivo trebalo bi postići u vremenskom roku koji je dovoljan da se ekosustavima omogući prirodno adaptiranje na promjenu klime te da se osigura da proizvodnja hrane ne bude ugrožena, a da se omogući daljnji gospodarski razvoj na održivi način.